U prvom postu o putovanju u Tajland i Kambodžu spomenula sam da je odluka o posjeti Kambodži bila spontana. Odlučili smo posjetiti Angkor wat pa je logično da smo odsjeli u Siem Reapu.

Nakon 4 dana Bangkoka smo se navikli na tropsku klimu, azijski hramu i ludi promet, ali.. dolazak u Kambodžu još nas je više šokirao. Siromašna zemlja, nekada Kmersko carstvo koje je bilo najveće carstvo tijekom 12 stoljeća, danas nakon godina francuske kolonizacije, građanskih ratova i velikog siromaštva polako ide prema naprijed. Stanovnici Kambodže najvećim dijelom su Kmeri a govori se kmerskim jezikom. Kambodža je budistička zemlja s tisućama hramova i najvećim vjerskim kompleksom na svijetu – Angkor wat.

Izlazak iz taksija na prašnjavu neasfaltiranu cestu na kojoj nema prometnih pravila odaje dojam zemlje trećeg svijeta, ali nimalo zemlje u kojoj se trebate osjećati nesigurno.

Smješteni smo bili 10 minuta hoda od poznate turističke ulice Pub Street, koja je prepuna turista, restorana i trgovina. Tamo smo prvi dan probali krokodila na roštilju i amok, njihovo tradicionalno jelo. Hrana i smještaj u Siem Reapu su još jeftiniji nego u Tajlandu. 🙂

Drugi dan smo odlučili otići u Angkor wat, a prvotni plan je bio iznajmiti bicikle i voziti do hramova (cca 6 km do Angkor wata), međutim vlasnik hotela u kojem smo odsjeli preporučio nam je da uzmemo tuk-tuk umjesto bicikla. I hvala mu na tome, jer područje hramova je veliko (npr mi smo hodali po Angkor watu 2 sata i sada zamislite da smo morali biciklima do sljedećih hramova :S), a sunce kada izađe nemilosrdno prži, pa je vožnja u tuk-tuku bilo pravo osvježenje.

Probudili smo su 4 sata (to je bila već peta noć bez spavanja zbog jet lega). U 5 sati pokupio nas je naš tuk-tuk i odvezao do Angkor wata gdje su već tisuće ljudi čekale sa svojim mobitelima i fotoaparatima da zabilježe predivan izlazak sunca i njegovu pojavu . I uistinu, teško je riječima opisati osjećaj kada sunce počinje izlaziti a iz mraka proviruje veličanstvena građevina.. osjećaji divljenja i poštovanja koji su se u meni tada probudili nikada neću zaboraviti. Zalazak sunca prema pisanjima mnogih također je jedan od najljepših na svijetu, na žalost nisam ga uspjela vidjeti, ali zato je izlazak sunca moja definitivna preporuka. Angkor wat je zaštićen od UNESCO-a  i jedno je od svjetskih čuda (cijena ulaznice je 20 $ za jedan dan, iako jedan dan nije dovoljan da se posjete svi hramovi).

Angkor wat prohodali smo u tišini a u mislima mi je samo bilo: “ovo je nešto najljepše što sam vidjela u životu”, a zatim nas je naš simpatični vozač prebacio do sljedećeg hrama Bayon koji nazivaju primjerom barokne kmerske arhitekture s masivnim kamenim licima uklopljenim u brojne tornjeve. Posjetili smo Ta Prohm koji je poznat po korijenju drveća koja su isprepletena sa ruševinama hrama ali i po filmu Tomb raider sa Angelinom Jolie. 🙂

Ova 3 hrama i nekoliko manjih su nas izmorila, tako da smo navečer imali snage samo za večeru u poznatom restoranu Temple gdje se svaku večer održava tradicionalni Apsara ples.

Zadnji dan u Kambodži smo iznajmili bicikle kako bi otišli na tečaj izrade posuđa od gline. Vožnja biciklima bila je prava avantura pošto je promet u Kambodži u najmanju ruku kompliciran. Dakle, nema prometnih znakova, ljudi voze u svim smjerovima, nema pravila desne strane, nema gledanja mrtvog kuta, sve što ste naučili o vožnji, slobodno možete zaboraviti. Tamo vrijedi jedno jedino pravilo – samo vozi! 🙂 Prvih par metara je zbilja zastrašujuće, međutim nakon nekog vremena se navikneš i onda je ok. Kako je tečaj smješten na selu, imali smo prilike vidjeti kako ljudi uistinu žive. Žive vrlo, vrlo siromašno, a zanimljivo je da im osmijeh ne silazi s lica iako žive u teškim uvjetima.

Iako nismo planirali ovaj put, izuzetno smo sretni što smo ipak otišli tamo. Ono što ću zauvijek pamtiti su ljudi, topli, srdačni i susretljivi, bosa djeca koje se igraju u prašini ali i dalje sretna, mogli bi nešto naučiti od njih. 😉