Vratila sam se prije 3 dana iz prelijepe Toskane a još uvijek su mi u glavi slike prekrasnog krajolika i okus vrhunskog Pecorino talijanskog sira. Put u Toskanu bio je romantične naravi a cilj je bio hedonizam. 🙂

Nakon više od 6 sati vožnje Hrvatskom, Slovenijom i Italijom stigli smo u Montecatini terma koje su otprilike na pola puta od Firenze, Pise i Siene. Apartman koji smo rezervirali bio je u svakom pogledu  odličan izbor. Residence Gloria na bookingu ima ocjenu 9.1 i stvarno je tako, lijepo uređen apartman s balkonom sa kojeg puca prekrasan pogled na toskanske brežuljke. Jedini savjet koji vam mogu dati je da ako uranite na check-in, nemojte se truditi nećete nikoga tamo pronaći. Naime talijani rade dvokratno, tako da je 2 sata prije check-ina – hotel zatvoren (barem ovaj). 🙂

Kako smo na raspolaganju imali samo 3 dana odmah smo prvi dan posjetili Pisu. Ako ste autom parkirajte ga izvan centra pa prošećite kroz grad do Kosog tornja. Nama je trebalo pola sata hoda a parking je bio siguran i jeftin (1.5 eura po satu). Ne mogu reći da se ima nešto posebno za vidjeti u Pisi osim Kosog tornja (koji je fakat kosi i nagnut za 4°), katedrale i najveće krstionice u Italiji.

Večer smo proveli u termama gdje smo pojeli i prvu pravu talijansku večeru. Uz čašu domaćeg prosseca probali smo pizzu, tankog tijesta baš kako volim sa umakom od rajčice koji je bio taman ni prekiseo ni presladak, i pastu bez glutena s mesom. U Italiji skoro u svakom restoranu možete posjesti pizzu ili tijesto bez glutena, svijesnost o problemima s glutenom im je na jako viskoj razini! Svaka čast!

Drugi dan krenuli smo do San Gimignana lokalnim cestama i to je najljepši dio Toskane, brežuljci prošarani vinogradima a na svakom brežuljku crkvica i malo naselje. Nešto prekrasno! 

San Gimignano je mali utvrđeni srednjovjekovni grad na brdu poznat po svojim tornjevima koji se mogu vidjeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Nekada je u gradu bilo 80 tornjeva a danas ih ima 14, na najveći Torre Grosso možete se popeti. Mi smo uživali u šetnji kamenim ulicama, popraćeni zvukovima gitare uličnih svirača i naravno sladoledu. Na trgu s bunarom nalazi se najbolji sladoled na svijetu koji kad ste već tamo morate probati. Da li je najbolji dalo bi se raspravljati (najbolji je u Donata Zadar!) ali što jest jest, talijani znaju posao. 🙂

Dalje smo krenuli u vinariju Dievole iz 1090 godine, ovo je moja najtoplija preporuka! Rezervirajte  turu i degustaciju vina i hrane u vinariji nekoliko dana prije puta, kako bi doživljaj bio potpun. Za 15 eura ljubazno osoblje provelo nas je vas kroz vinariju, degustirali smo Chianti vina stara i do 25 godina (čuvana u bačvama napravljenima od hrasta iz Slavonije), sir Pecorino i fini pršut i salame. Vinarija ima smještaj, restoran i malu romantičnu crkvicu pa je idealno mjesto za vjenčanja. 🙂

Iz vinarije zaputili smo se u Sienu koja je još jedan u nizu prekrasnih talijanskih gradova, tamo smo prošetali do Piazza del Campo, Palazzo Publico i Duomo. 

Zadnji dan našeg kratkog putovanja uputili smo se u Firencu. Kako je parking u Firenci skup, uspjeli smo pronaći jedini besplatni parking na Piazzale Michelangelo sa kojeg pada prekrasan pogled na grad i koji je ujedno prepun turista koji jure i škljocaju sa fotoaparatima. Tako smo i mi! 🙂 S ovog mjesta možete se pješke spustiti u grad (trebati će vam oko 20-tak minuta) ili sjednete na bus za 2 eura. 

Da biste potpuno doživjeli grad i posjetili sve znamenitosti nisu vam dovoljna dva tjedna, a  kako smo mi imali samo jedan dan, brzinski smo obišli “najpoznatije” dijelove. Također, pripremite se na najduže redove koje ste mogli zamisliti i na čekanje..

Lagana šetnja do Piazza del Duomo sa katedralom i krstionicom koja je najstarije zdanje u Firenci a dalje prema rijeci Arno došli smo do Palazzo Vecchio, Galleria degli Uffizi i konačno do Ponte Vecchio.

S druge strane mosta skrenite lijevo i tamo ćete pronaći preslatku malo zalogajnicu il Panino del Chianti koja nas je oduševila. Pristupačne cijene, odlična hrana i vino ma savršeno, a slika (dolje) govori 1000 riječi. 😉

 

Za kraj prošetali smo do Palazzo Pitti, pojeli još jedan u nizu prefinih sladoleda i krenuli natrag u terme na večeru u Bar Gori Cibus gdje sam probala odlične raviole u umaku od sira s kruškom.

Mirnoću kojom ljudi žive u Toskani, bez stresa, uz puno ukusne hrane i vina sa prekrasnim krajolicima i poviješću definitivno treba doživjeti..bella bella Toscana! 🙂