Nakon višemjesečnog dogovaranja u nekoliko grupa na watsup-u i facebook-u, dogovor oko proslave djevojačke moje drage M, je pao – idemo u Novi Sad! O Novom Sadu nisam znala previše, osim da se tamo održava Exit festival i da tamo žive meni drage kolegice blogerice Nevena i Sonja. 

U ovu avanturu krenulo nas je 10 cura i ni jedna nikada prije nije bila u Novom Sadu. Očekivale smo ono što smo pročitale (barem ja) na portalima i putopisima, grad zabave, ljubaznih ljudi i dobre hrane. Više manje nešto što uvijek očekujete kad idete kod naših susjeda.

Organizacije djevojačke u drugom gradu i drugoj državi sa 10 cura (svi znamo kakve smo mi žene – jednostavne :)) bila je izazovna, ali tu je uskočila Nevena sa prijedlogom gastro ture.

Drugi dan po dolasku imale smo organiziranu gastro turu, koju vodi Ivana sa bloga Moja mesta. To mi je nekako baš bilo za nas, najbolji i najbrži način da upoznamo grad, ljude, običaje i gastronomiju. 

Ukusi Novog Sada su projekt koji je Ivana osmislila u suradnji s novosadskim ugostiteljima a u ponudi su vojvođanska jela i pića. U turu je uključena šetnja po Novom Sadu i degustacija hrane i pića na pet različitih mjesta. Održava se subotom, počinje u vrijeme ručka i traje između tri i četiri sata. Maksimalan broj ljudi u jednoj turi je osam.

Tog vrućeg subotnjeg popodneva našle smo se s Tihanom i Ivanom u Dunavskom parku, tamo nas je dočekala dekica i mali piknik – degustirali smo vojvođansku rakiju od jabuka i burek ispod sača (sir, zelje i piletina). Ivana nam je cijelo vrijeme dok smo šetale i degustirale pričala o povijesti i značajnim događajima i građevinama u Novom Sadu. Na taj način smo dobile još bolji dojam o gradu u  kojem se nalazimo.

Uslijedila je degustacija vina (Naša vina), zatim vojvođanskog roštilja (rolana piletina u slanini, ćevapi i somun kod Astal Saren) i gulaša u Špajz salaša 137 koji mi se posebno svidio jer je baš onako domaći, kao da ga je moja mama pripremala. Interijer je vrlo ugodan, sa staklenkama zimnice na zidovima, starim metalnim tanjurima i keramičkim zdjelicama iz kojih smo jeli gulaš. Bio je to baš poseban doživljaj! 

I za kraj Ivana nas je odvela u Veliki gdje smo degustirali knedle od šljiva. Klasičan desert ili glavno jelo koje se često sprema i kod nas. Knedle su bile, pa mogu iskreno reći, najbolje knedle koje sam probala (da, čak su bolje od maminih, ali pssst!). Tijesto je mekano i pahuljasto a opet dovoljno kompaktno da se ne raspadne pri kuhanju i da zadrži punjenje unutar knedle. Ma, jednostavno savršeno!

Također, Ivana nam je dala gastro preporuke za ostala mjesta:

Kuća mala
Carica
Fish&zelenish
Project 72 Wine and Deli
Kombinat
Coffee to go Novi Sad
Vremeplov

I ono što bih ja najtoplije preporučila je Moritz Eis slastičarna koja u ponudi ima sladolede rekli bi novosađani “strava” okusa! Usudila bih se reći da mi je ovaj sladoled bio bolji i od najboljeg sladoleda na svijetu u San Gimignanu. Sladoledi su bogate arome voća, orašastih plodova, začina i drugih sastojaka!

Gastro tura je nešto što toplo preporučam ako želite grad doživjeti na neki drugačiji i ukusniji način! A ja sam osim fine hrane i zanimljive povijesti upoznala još jednu novosađanku s kojom ću sljedeći put kad dođem u Novi Sad piti kavu i jesti knedle! 🙂

Ps. Hvala Anamariji na fotkama! 🙂

Vjerojatno ste ogladnili od silne priče i slika, zato vam donosim recept za tart od sira i krušaka! Uživajte!